Blog / Pisma punom mjesecu

PATRIJARHALNA GINEKOLOGIJA - IZVOR PATNJE HRVATSKIH ŽENA

Prestrašna iskustva žena na ginekološkim odjelima hrvatskih bolnica ne prestaju izlaziti pred oči javnosti. Sve je nepobitnije da se u njima ženama svakodnevno nanose dubinske traume i nepravda! 
Neke priče su vrhunac okrutnosti, kao ona žene čija je beba umrla u trbuhu u petom mjesecu trudnoće, pa su joj inicirali porod, ostavili da 5 sati sama rađa mrtvo dijete i poslije s njim u naručju čeka da se pojavi osoblje i objasni joj što se događa. Mene su pak "samo" kiretirali bez anestetika par dana nakon pobačaja, još su bili u šaljivom raspoloženju, kao, sve se to dogodilo jer ja previše volim seks. Ne, sve se to dogodilo prvo i prvo jer moja majka nije poštovala sebe, pa nije ni mene naučila da se poštujem. Dogodilo se zato jer mog tadašnjeg partnera nije bilo briga što će se meni desiti ako ostanem trudna. Dogodilo se zato što su pobačaje tog dana dodijelili pripravniku kojeg nitko nije nadzirao, pa nije obavio kako treba. Dogodilo se zato jer naše društvo idealizira majčinstvo, a ne bavi se stvarnim potrebama žene da bi imala sretno reproduktivno iskustvo. 
Medicina ima sve potrebne aparate, materijale i lijekove da omogući ženama dostojanstvenu ginekološku skrb, pa ipak se na ginekološkim odjelima događa najviše poniženja i traumi. Odjele vode muškarci koji uz svu profesionalnost i izobrazbu ne mogu razumjeti potrebe žene u trudnoći, na porodu, kao ni u situacijama gubitka djeteta iz bilo kojih razloga. Med.sestre i babice vide u doktorima vrhovni autoritet, te tako bolno izdaju svoje pacijentice, čak i ako je njihov posao "obavljen". Uvjerena sam da je ponižavanje i nanošenje boli ranjivim ženama iskaz moći patrijarhata u Hr i da se događa smišljeno i namjerno.
Ovo stanje bi se moglo promijeniti otvaranjem zasebnih ustanova za trudnoću i porode, plodnost i opstetričku patologiju gdje bi bile zaposlene samo liječnice, primalje, doule i volonterke- bez muškaraca, baš kao što je bio uvriježeni običaj iz davnina.
Trudnoća i porod nisu samo fiziološki, medicinski događaj. Kad se rađa beba, istovremeno se rađa i majka. To je tjelesna, emotivna i duhovna transformacija. Čitav život djeteta, kao i njegov odnos sa svijetom i samim sobom oblikuje se iskustvom ženine trudnoće i poroda. Nanošenjem traumi ženama nanosi se trauma čitavim budućim generacijama.
Da bi to postalo jasno društvo treba biti humanije, hrabrije i anti-patrijarhalno. Zato se treba čuti naš glas, drage žene, bez obzira na sve. Čak i kad je nekome jako neugodno suočiti se s intimom druge osobe i barem na tren biti samo čovjek, bez uloge.