Blog / Pisma punom mjesecu

MAJKE I KĆERI-BOLNA ISTINA MAJČINSKE RANE

Upravo ste proveli jedno poslijepodne s vašom majkom. Sve je naizgled bilo kako treba, šetnja po sunčanom danu, entuzijazam zajedničkog druženja, ugodno ispijanje čaja ili kave, razgovor koji nije zamirao. Sada ste se vratili u svoj prostor, u svoj dom u kojem možda živite sa djecom i suprugom, ili s prijateljicom, ili s dvije mačke i osjećate se iscrpljeno. Osjećate težinu u grudima i pritisak u glavi i na ramenima. Osjećate se zbunjeno, ispunjeni tjeskobom ispod koje se pomalja pustoš tuge.

Majka-hraniteljica, majka je izvor života, majka zna najbolje, majka je jedna i jedina.

A što ako majka nije...?

Društvo u kojem smo odgajane od majke čini ikonu. Zabranjeno je govoriti protiv majke. Zabranjeno je i pomisliti da je ona možda zlonamjerna i neprikladna osoba za svoju ulogu. U tom patrijahalnom površnom markiranju  ženske esencije, majka je samo oznaka za ultimativno žensko trpljenje i žrtvovanje. Ove osobine predstavljaju jedini interes patrijahalnog sistema za ženu-majku, i jedino preko njih ona zaslužuje pažnju i vrednovanje u društvu.

Naše majke dišu u ritmu s patrijahalnim plućima. Ako se pobunite protiv njihove nestvarne, ikonografske, svete uloge, istog časa ste izbačeni iz raja. Zakinuti za ideju ljubavi koju predstavlja ikona majke u patrijahalnom društvu. Ideju, kažem jer to nije ljubav. Ideje su rezultat smišljanja i promišljanja, imaju svoje granice, načela, postavke, razloge i sve ostalo. Ljubav sve to nema. Ljubav koja dolazi iz autentične ženske energije ne prosuđuje i ne limitira. Ona voli sve što je stvoreno i jedina joj je svrha podržati sve što je stvoreno, bez diskriminacije . Ne govori jablanu, zašto si se rodio kao jablan, ja sam htjela brezu. Ne govori grmu kupine, zašto si izabrao ovo mjesto ispod visokog drva, tvoji plodovi nikad neće biti slatki. Ne govori zebama da bi im bilo bolje biti lastavice i odletjeti na jug, umjesto da se pate na hladnoći čitave zime.

Sve ovo naše majke nama govore. Bez prestanka. Bez milosti. Bez mogućnosti da udahnemo i osjetimo sebe. Sve dok se ne vratimo u svoj dom s kamenom tjeskobe i  tamnim jezerom tuge u srcu.

Kako da kažem svojoj majci tko ja zapravo jesam? U patrijahalnom društvu istina je tabu. Kako da kažem da ponekad imam samoubilačke misli? Da ima trenutaka u kojima mrzim svoj život i svoju djecu? Da godinama ne živim svoju seksualnost jer sam se udala za partnera zato što se to od mene očekivalo? Da idem na posao i radim to što ne volim jer me ona nije podržala kad sam u dvadesetima htjela otići na studij plesa u neku daleku zemlju, ili uopće nisam znala što želim, pa sam zbog njenog spokoja upisala fakultet koji sam mrzila od početka do kraja? Kako da kažem majci da ima dana kad želim poševiti sve muškarce koje sretnem na cesti? Ili da me je odrasli rođak nagovorio da mu popušim kad sam imala dvanaest godina? Kako da joj kažem da mi je dosta biti uslužna, ljubazna, krotka, puna razumijevanja, odgovornosti i poniznosti? Kako da joj kažem sve to,a da da ju ne iznevjerim?

Iznevjerim od čega? Od same sebe. Da iznevjerim svoju majku od njene iluzije da je ikona u patrijahalnom društvu. Jer to je, valjda, još jedino za što se ona smije držati. I ne pušta, čak i ako stradaju njene kćeri. 

Majke koje se povinuju patrijahalnoj ulozi moraju predati svoju osobnu žensku moć. Ostaviti je, zakopati ispod jezika, ispod srca, odstraniti iz vagine i maternice. To je tako velika trauma, tako velika bol da se niti jedna druga bol ne može mjeriti s njom. Čak ni bol vlastite kćeri, koja pati jer majka nije stvarna, a kćer joj se treba obraćati kao da jest. Čitavog svog života.

Majka koja je predala svoju osobnu žensku moć i seksualnu energiju patrijahalnom društvu očekuje to isto od svoje kćeri. Nemilosrdno to zahtijeva. Nahraniti svojom kćeri kolektivnu majčinsku ranu svih podjarmljenih žena. Vaša majka ne želi da budete slobodni i sretni, da imate svoja autentična ljudska iskustva i osjećaje, ukoliko ih i ona sama nema. Kad ovo shvatite, napravili ste prvi korak u građenju zdravog odnosa sa svojom majkom.

Drugi korak je govoriti svoju istinu, čak i kad je ona predmet ismijavanja, poruge, osude, negodovanja, durenja, ljutnje i neodobravanja od strane vaše majke. Ne mama, moje zdravlje nema veze s time što sam otišla s prijateljicama na put u Indiju. Ne mama, ne moram raditi to jelo isto kao i ti. Ne mama, ne odgovara mi da tvoja prijateljica ide s nama na izlet. Ne želim sada pojesti to što si skuhala.

Treći korak, ukoliko vaša majka nema nikakvu sposobnost empatije i prihvaćanja vaše istine, je da prekinete sve intimne razgovore i odnose s njom. Vaš odnos u tom slučaju može ostati funkcionalan na praktičnoj razini, bez dijeljenja bitnih i osobnih sadržaja.

To je to.

Jednostavno, ne smijete birati između autentične sebe i svoje majke. To je zabranjeno i neprirodno, jer djeca nastavljaju svijet i pronose energiju prokreacije. A energija prokreacije je ženska seksualna energija. Sjetite se toga i kad odgajate vlastite kćeri, i nikada ih nemojte tjerati da biraju između svoje životne iskre i vaših očekivanja.