Blog / Pisma punom mjesecu

BOL KOJA BUDI OSOBNU MOĆ- POROD I MENOPAUZA

Sve je počelo laganim trzajima u lijevoj strani moje maternice. Pojavljali su se ciklično u roku svakih desetak minuta. Zaokupljena svojom glavom koja je rastreseno pasla na pašnjacima svakodnevnog  života, nisam obraćala pažnju prvu polovicu dana. No trzaji su se pretvorili u ubode boli. A gdje je bol, tu je i strah- tako naše tijelo uvijek navede glavu da mu konačno obrati pažnju.

Oko boli nanizala se čitava kultura boljetica i bolesti, indikacija i pretpostavki, savjeta i pravila, a sve u cilju da ju sretno izbjegnemo. A bol se ne može baš nikako izbjeći, upravo mi, žene, stalno dobivamo podsjetnike na nju. Boli nas kad nam rastu grudi. Pa pms. Pa nas bole menstruacije. Pa himen. Pa da i ne spominjem porod. Pa onda u menopauzi, ne samo da boli i smeta, nego si još i luda. Osim te tjelesne boli, nas žene često boli i duša. Kažemo onda: Srce me boli. Sve je više žena koje u dobi perimenopauze i menopauze dožive srčani udar.

Toliko boli, vjerojatno je onda jako bitna i nešto nam važno želi reći. Ali ne- mi gutamo lekadol, rapidol, ibuprofen, ketonal,epidural, hormonske flastere, sve samo da nestane. Ili ju, baš kako su nas majke učile- ignoriramo. Jer nije dobro kad si u centru pažnje. Pa čak ni kad si sama u centru svoje vlastite pažnje. 

Da se vratim na početak, svojoj maternici koja mi nije dala da ju ignoriram ( kao i uvijek kad je bilo važno za mene, moja maternica je organ mudrosti u mom tijelu) i sve mi je glasnije govorila, hajde, zbunjena ženo, vidi što se STVARNO s tobom sada dešava! Bolovi su me malo podsjetili na trudove, a još više na iskustvo kiretaže koja nije bila temeljito obavljena, pa je nakon par dana slijedila još jedna. Ta sjećanja skupa sa fizičkom boli pokrenula su i neku davno potisnutu emocionalnu bol u mom prsnom košu, i rekoh sama sebi, evo ga, opet dolazi, opet će te poklopiti jer sad je nešto važno za tebe. Tijekom tog ulaska u tamne dubine vlastitog procesa, nevoljko sam odlučila posjetiti hitnu ginekološku ambulantu. Sve je u meni govorilo, odi u skrovište, legni u tminu, čekaj, slušaj, to dolazi. Dolazi taj glas koji moraš čuti. No budući da je u mojoj maternici bila Mirena- kontracepcijski uložak, tzv. spirala, nisam mogla učiniti ono što je tražio moj duh i moje srce, već otići u bolnicu gdje sve radi protiv ženske energije i samoiscjeljivanja. Takva situacija- odlazak u bolnicu kad trebaš žensko povlačenje, kutrenje i ono iracionalno, pravi je pakao i u njoj se osjećaš silovano bez obzira na pruženu medicinsku pomoć. 

Na ginekološkoj hitnoj  bio je, kao i uvijek, strogo kontrolirani kaos, svi kao imaju sve pod kontrolom, ali energija je totalno paranoična. Uglavnom, sve je bilo onako kako možete očekivati na takvom mjestu. Izvadiše mi spiralu, makar nisu znali da li je u njoj problem. Ali ja sam znala bolje od njih što je problem. Jer dolazio mi je glas. Glas kao vjetar negdje iz pozadine, iz mračnih dubina u kojima se vrtlože mnogi glasovi svih mojih majki, svih mojih sestara. Glas koji ne čujete ušima, nego vas pogodi u središte grudi, i iz njih se proširi kao buktinja po čitavom tijelu. Fijuče u udovima. Tjera vaše oči da gledaju unutra.

Stigla si. Ovdje si. Sada i ovdje. Više nema zezancije. Nema da ne vidiš. Stigla si među nas, žene u promjeni. To se događa, to je neminovno. To je tvoja stvarnost. 

Upitala sam doktora, kao posljednju slamku za koju se hvatam: " Recite mi, molim vas, kad ću sljedeći put dobiti menstruaciju?"

Doktor je rekao mrtvo-hladno ne gledajući me u oči: " E pa možda ju više uopće i nećete dobiti." Kao da se radi o sladoledu, maskari ili voću izvan sezone. "Ne bi bilo loše", pomislila sam, " da vas na tom vašem faksu nauče ne samo što rade ruke, nego i srce i glava."

Drage žene, sva tjelesna stanja i promjene koje se javljaju u vašim životima nisu bolest, iako često uključuju mnogo boli na svim razinama. Upravo zato što to nisu bolesti, njihov tijek i vaš doživljaj tih stanja i promjena ovisi isključivo o vama. Vaša menstruacija, trudnoća i menopauza javljaju se zato da otvorite prostor svoje osobne moći i krenete na novu razinu svijesti, učinite neophodne promjene i krenete u novu fazu života. Ukoliko blokirate svoju tjelesnu i emocionalnu bol, blokirat ćete i pristup svojoj osobnoj moći i održavanju vlastitog zdravlja.

O menstruaciji sam već opširnije pisala, pa ću sada reći nešto više o porodu i menopauzi. 

Porod predstavlja katarzu vaše tjelesne zrelosti. Vaše fizičko, emotivno i duhovno biće spremno je i puno životne energije koja vam omogućuje da stvorite i hranite plod, i porodite ga na svijet. Godinama su se u vama događali milijuni nevidljivih procesa koji su doveli do tog trenutka, do vaše sposobnosti da postanete hraniteljica i majka novog života. Ti nevidljivi procesi vođeni su vrhunskom inteligencijom. U procesu postajanja majkom služi vas kolektivna svijest svih žena i pretkinja. Čitava biblioteka nevidljivih znanja i vještina stoji vam na raspolaganju. Pronađite ženu koja će vas u trudnoći jasno usmjeriti i pomoći vam da otključate ta znanja i vještine. Pri porodu ćete samoinicijativno posegnuti za njima, i proći kroz porod vođeni svojom vlastitom osobnom moći. Ovo je najbolja moguća verzija poroda za vaše dijete, naročito ako imate kćer. Ona će se cijelog života sjećati da ju je majka rodila vođena vlastitom mudrošću i snagom. Bol vas uvijek poziva na to da posegnete za vlastitom mudrosti i osobnom moći. Pri porođajnim bolovima možete umjesto sa strahom, poistovjetiti bol koju doživljavate kao lađara koji vas vodi ususret vašoj najvećoj snazi.

Perimenopauza i menopauza predstavljaju katarzu vaše emotivne zrelosti. Sve što nije u skladu s time, mora biti razriješeno u tom životnom periodu. To je najveći izazov i put do osobne moći u ovom životnom razdoblju. Emotivno dozrijeti ususret menopauzi znači svjesno odbaciti odnose, situacije i događaje koji vas sputavaju na tjelesnoj, emotivnoj i duhovnoj razini. Također trebate u potpunosti razriješiti problem " majčinske rane" sa vlastitom majkom, ako to već do sada niste učinile ( O "majčinskoj rani" pisat ću više u sljedećem blogu). Trebate se svjesno oprostiti i zahvaliti svojoj zreloj ženi koja vas je dovela do ovog prijelaza, otpustiti je, i krenuti ususret moći mudre stare žene. Ovo je izuzetno emotivno bolan proces za svaku ženu. U perimenopauzi i menopauzi prerađujemo sve boli kojima se nismo stigle posvetiti u prethodnim godinama plodnosti i stvaranja. Vrlo je bitno dozvoliti samoj sebi da duboko uronimo u vlastitu bol. Važno je suočiti se sa svima koji su vam nanijeli bol, i otpustiti odnose koji svjesno ili nesvjesno generiraju bol u vašem životu. U menopauzi je važno ponovo naučiti biti samoj sebi najvažnija, i dobro se skrbiti za sebe. Ukoliko joj se posvetite svjesno i s namjerom da u potpunosti osjetite svoju emotivnu zrelost, tjelesne manifestacije poput valunga, glavobolja, nemira, razdražljivosti i depresije bit će bitno smanjene.

Patrijahalna kultura izjednačila je svaku vrstu boli sa strahom, i od nje učinila neželjenog gosta. Ženama je iskustvo boli ( koja nije posljedica bolesti i patologije) i učenje o njoj iz vlastitog iskustva neophodno da otvore prostor svoje mudrosti i osobne moći. Bol je često nagovještaj transformacije, nečeg nepoznatog što je namijenjeno samo vama i samo vi to možete otkriti. Umjesto da je probate otupiti čim se pojavi ili poistovjetiti  sa strahom, probajte se iskreno zainteresirati za nju.

Da, zašto se i ne biste zainteresirale za sebe? Najveća čuda stanuju u nama samima.