Blog / Letters to full moon

Intro

Pathways Centre ( Centar Staze) was founded by Andrea Weiss Sadeh as a place where women reconnect to their innate creativity, strenght and self-love. Workshops and individual sessions offer you an opportunity to walk the path of healing and transformation in your life in a creative way, to express easily your authentic needs, and create a strong field of love. Andrea's texts and short stories "Letters to the full Moon" are powerful source of light in discovering and empowering your true womenhood.

Pismo br.13: VOLIM LJETO

Letter No. 12: KONAČNO LJUBAV

HOW TO STOP VIOLENCE AGAINST WOMEN- RETURN TO PATHS OF FEMININE POWER

MOTHER-VICTIM ARCHETYPE AS AN OBSTACLE TO PERSONAL AND SOCIAL CHANGE

ARHETIP MAJKE – ŽRTVE KAO PREPREKA OSOBNOJ I DRUŠTVENOJ PROMJENI

Naše društvo voli narative i slikovite prikaze majčinstva kao žrtvovanja. U posljednje vrijeme ovaj sjenoviti obrazac majčinstva iskače i učestalo se pojavljuje u raznim društvenim zbivanjima i komunikacijskim medijima, često skriven ispod naoko drugačijeg sadržaja.

Javno isticanje arhetipa majke-žrtve pojavljuje se s namjerom da se iskrivi slika ženske energije, te umanji njena neupitna snaga i stvaralačka sila. Budući da se više od desetljeća bavim osnaživanjem žena i jačanjem njihove osobne moći, osjećam da je za mene primjereno pokušati razmotriti takve javne objave i društvena događanja na malo dubljoj razini.

Danas mi je na društvenoj mreži iskočila powerpoint prezentacija u kojoj majka na mudrijaški način dokazuje svojem sinu koji se usudio biti drzak ( ne znamo pozadinu, ni zašto) da se ona u svom majčinstvu ultimativno žrtvovala zbog njega, te da je njeno žrtvovanje ogromno i istovjetno ljubavi. Sin se naravno, pokajnički povlači nakon što mu je majka proširila vidike o svojoj ljubavi, moli ju za oprost i sve završava u zagrljajima i suzama. Tekst prezentacije teče na vrlo nerealističan način koji vidljivo prati emotivni naboj i tok svijesti autora/ice prezentacije, a ne majke iz priče. Vizualni dio koji treba podržati priču i predočiti osjećaje sastoji se od izmjene raznih fotografija na kojima majku grli njeno malo dijete. Niti na jednoj slici dijete nije dovoljno staro da bi moglo zaista predočiti buntovnog dječaka/mladića iz teksta, pretpostavljam da se autoru/ici slika mladića koji grli svoju majku činila upitna i moguće seksualno provokativna, jer valjda u njegovoj/njenoj glavi svaki zagrljaj spolno zrelih osoba suprotnog spola mora biti seksualan.

Zatim mi je pred oči iskočila (opet) priča-tužaljka o profesoru Franji i njegovoj Don Quijotskoj borbi protiv neposlušnih vjetrenjača u obliku razularenih učenika koje treba sasijeći mačem i pokazati im njihovo mjesto u hijerarhiji „poštuj starije“. Javnost je burno reagirala na prosvjetiteljsku borbu učitelja Franje i uglavnom pruža podršku i njemu i ostalim zlostavljanim učiteljima koji smatraju da imaju pravo na učiteljsku čast i dostojanstvo. Svi su stali, bez promišljanja, na stranu odraslih i jačih, zaštićenih strukom i zakonom, i žele te mlade „dovesti u red“, jer i oni su bili mladi i nije im bilo lako, ali eto, preživjeli su školska ponižavanja i iživljavanja i sad su odrasli, normalni i zdravi i što im fali. Zašto bi onda mlađa generacija zaslužila nešto bolje?  Jedna djevojka ( da, djevojka, ne mladić), petnaestgodišnjakinja, pokušala je na svoj nevin, naivan i mladenački način objasniti zašto je nepravedno misliti da profesori imaju apsolutno pravo u ovoj polemici, te podržavati njihov samouvjeren stav da više vrijede i zaslužuju veće poštovanje u ljudskom smislu od djece i mladih učenika. Javnost je tu hrabru djevojku smjesta omalovažila i gotovo raščerečila svojim komentarima.

U čemu je ovdje problem? Vidi li ga itko osim mene?

Ispod ove priče o nedostacima obrazovno-odgojnog sustava i njegovih procesa zapravo se krije priča o transformaciji arhetipa majke-žrtve. Ta majka-žrtva počela se mijenjati i razdvajati od identiteta vrhovnog autoriteta oca-gospodara, tj. tvrdo ustoličenog obrazovnog sustava u Hrvatskoj. Ako vam nije jasno, pokušajte razdvojiti ove dvije stvari: obrazovanje, odgoj kao stvaralački proces koji se dosad dešavao na osnovi iskrivljene ženske energije (u arhetipu majke-žrtve), te tvrdi okvir autoriteta odgojno-obrazovnih institucija koji je dosad postojao na osnovi iskrivljene muške energije ( u arhetipu oca- boga i batine) kao dva strukturna čimbenika hrvatskog obrazovnog sustava. Ove dvije nadopunjujuće komponente zajedno stvaraju i oblikuju odgojno-obrazovne procese i institucije u Hrvatskoj od njihovog samog postanka pa do danas.

Ovdje se zapravo ne radi o sukobu učitelja Franje i besprizornih učenika, već o transformaciji svijesti unutar arhetipa majke, njen izlazak iz sjene u svjetlost. Arhetip majke unutar procesa obrazovanja, potaknut nevidljivom mrežom promjene kolektivne svijesti u svijetu počeo se mijenjati, te da bi čitav sistem bio održiv i nastavio postojati zahtjeva od arhetipa oca u području odgoja i obrazovanja da se promijeni. Nasilje, kažnjavanje, prisila, dokazivanje nadmoći i pokornost više ne mogu biti zadovoljavajuće rješenje niti za jednu stranu.

Budući da je sustav školstva u Hrvatskoj odavno prevaziđen u modernom svijetu i svoj opstanak duguje isključivo patrijarhalnoj društveno-političkoj klimi i tradiciji u našoj zemlji, taj sustav itekako želi zadržati arhetip majke-žrtve u svom ustrojstvu. Zapravo mu jedino takvo poimanje odgoja, obrazovanja, skrbi i njege djece odgovara. U njegovom interesu je da energija snažne majke bude oslabljena i nemoćna, a arhetip majke sjenovit i nedostatan. Jedini nteres institucije patrijarhalnog odgoja i obrazovanja je da neprekidno pokazuje i dokazuje svoju nadmoć nad onima koji o njemu ovise, te tako on doslovno jede svoju djecu.

Postaje sve jasnije da su i djeca i profesori žrtve, ali ne jedni drugih kao što se to želi prikazati široj javnosti, već su oboje žrtve patrijarhalnog sistema koji ne priznaje svoje probleme i ne želi se mijenjati. Baš kao i u obitelji koja živi prema tim načelima, nema pojedinca koji nije dotaknut patnjom i nesrećom. U okviru odgojno-obrazovnog sustava ne može biti poboljšanja niti ozdravljenja ni za koga od uključenih sve dok on sam ne odbaci ovisnost o arhetipu majke-žrtve, te umjesto njega prihvati arhetip majke-hraniteljice.  Taj arhetip treba slobodu i povjerenje da bi mogao djecu uspješno podučavati na način koji njih njeguje, osnažuje i čini vidljivima. A zadaća muškog principa u tom istom sustavu je da djecu bezuvjetno štiti, ohrabruje i ističe njihovu uspješnost u svojim institucijama.

Na osobnoj razini svaka se žena treba osloboditi utjecaja patrijarhalne muške energije koju je integrirala odgojem i odrastanjem u svoj um i tijelo, te na taj način iskoračiti iz arhetipa majke-žrtve ususret vlastitom majčinstvu. Majčinstvo nije žrtva, već prirodni proces koji osnažuje ženu. Taj je proces vrlo zahtjevan i izazovan, a na te izazove žene se uglavnom ne pripremaju, ili se ne pripremaju na odgovarajući- ženski način. Od njih se očekuje da prođu trudnoću, porođaj, babinje i kasnije majčinstvo kao da se ništa nije dogodilo. No prelazak iz arhetipa djevojke u arhetip majke je ritualni prelazak u novo stanje tijela, duha i svijesti za svaku ženu. Na taj prelazak žena se treba što bolje pripremiti i biti podržana s puno ljubavi i što manje straha. Nažalost, u našem društvu prelazak u zdravi arhetip majke-hraniteljice gotovo je nepostojeći. Nepripremljenost na novo stanje i bivanje,  te kao  posljedica nemogućnost ostvarenja povezanosti s vlastitom ženskom moći čine da žene posumnjaju u svoju prirodnu sposobnost da su cjelovite majke, i umjesto arhetipa majke-hraniteljice prihvaćaju sjenoviti identitet majke-žrtve. Kao rezultat svojoj djeci daju neljubav koju djeca doživljavaju kao ljubav, pa im istu takvu energiju i uzvraćaju.

Prvi korak izlaska iz obrasca majke-žrtve je kad žena sama sebi prizna da je moćna u svom majčinstvu, jer se sa svim izazovima majčinstva nosi isključivo svojim vlastitim snagama. Ona je svojom osobnom moći i sposobnošću iznijela trudnoću, porođaj, babinje, često sve sama i u stanju emotivne turbulencije. I baš zbog toga nikako ne može biti žrtva, već snažna, cjelovita osoba kojoj je to pošlo za rukom usprkos svoj težini zadatka. Žena mora dati samoj sebi priznanje monumentalnih proporcija, jer usprkos težini i neizvjesnosti zadatka uspijeva i stvara svoj novi identitet majke. A taj je novi identitet izgrađuje i obogaćuje kao ženu i ljudsko biće. Samopriznanje težine majčinstva je samopriznanje svoje osobne ženske snage. To je hrabrost i ustrajanje i neodustajanje, ne iz žrtvovanja i nedostatka, već iz snage i obilja.

U osnovi svakog uspješnog procesa i promjene je poštivanje i neometani rast ženske energije, ona ga zaokružuje, čini smislenim, prikladnim i svrhovitim- bilo da se radi o osobnoj promjeni ili promjeni unutar društvenih institucija.

 

Napisala Andrea Weiss Sadeh

Andrea je majka troje djece, autorica radionica za osnaživanje žena u Centru Staze, voditeljica Crvenog kruga sestara, doula i edukatorica Staze u osnažujući porod i majčinstvo, te moderatorica FB grupe Majčinska rana.