Blog / Letters to full moon

Intro

Pathways Centre ( Centar Staze) was founded by Andrea Weiss Sadeh as a place where women reconnect to their innate creativity, strenght and self-love. Workshops and individual sessions offer you an opportunity to walk the path of healing and transformation in your life in a creative way, to express easily your authentic needs, and create a strong field of love. Andrea's texts and short stories "Letters to the full Moon" are powerful source of light in discovering and empowering your true womenhood.

Pismo br.13: VOLIM LJETO

Letter No. 12: KONAČNO LJUBAV

WOMAN AGAINST WOMAN- DARK SIDE OF THE SAME MOON

Žene u Hrvatskoj ( a i šire u regiji) progovorile su, potaknute hrabrim iskorakom zastupnice Lesar u Saboru, o svojim traumatičnim iskustvima vezanim za medicinske postupke reproduktivnog ženskog zdravlja u hrvatskim javnim zdravstvenim ustanovama. Ovo je desetljećima javna tajna hrvatskog zdravstvenog sustava koja je ,kao rijeka sputana branom, samo čekala da bude oslobođena. Većina žena krenula je skupa s tom bujicom, od organiziranog ženskog aktivizma do osobnih, neposrednih iskaza i komentara na društvenim mrežama.

Mnoge žene pridružile su se ovom javnom i kolektivnom prikazu ženske snage i ranjivosti bez zadrške i srama, no ima i onih koje su odlučile podržati drugu stranu. Čule su se izjave da nije strašno izdržati bol ako su liječnici stručni, da je glas zastupnice i ostalih žena pretjeran, te u službi feministkinja i ljevičara, da je normalno da boli, da je najvažnije da je sve prošlo i da je beba u redu.

Kao doula i voditeljica radionica i programa za osnaživanje žena, te kao majka, žena i ljudsko biće, duboko sam dotaknuta ovim događajima i reakcijama. Dirnuta zbog ženske snage koja uvijek probije svaku zapreku, barijeru i autoritet, jer drugačije i ne može- mi žene, priroda, i planeta Zemlja djelujemo po istim zakonima koji su daleko složeniji, inteligentniji i plemenitiji od zakonitosti i pravila ljudskog uma.

Iz te perspektive pokušat ću oblikovati svoje viđenje situacije u kojoj se žena protivi svojoj prvobitnoj prirodi, ne želi teći s njom i podržati je, te se javno izražava kao njena protivnica distancirajući se od zajedništva s drugim ženama.

Mnoge žene se osobno i javno pitaju zašto postoje takve „druge“ žene i koja je njihova motivacija? Zašto zanijekati, poništiti i povrijediti drugu ženu koja je ionako duboko povrijeđena nepoštovanjem i tjelesnom boli koja joj je nanesena?

Odgovor na ovo pitanje je složen, no u esenciji se može sažeti na riječ STRAH. Taj strah čuči ispod svih uvjerenja kojima se žene koje onevređuju druge žene sakrile. Njihova uvjerenja preuzeta su iz patrijarhalnih institucija i obrazaca, ali one ne djeluju iz pobuda o širenju istinitosti tih uvjerenja, već iz straha. Budući da su u tijelu svjesne velike kolektivne traume svih žena koja se stvarala i stvara već tisućama godina, one ne mogu podržati patrijarhalne izraze moći iskreno. Ali i same znaju kolika je velika bol traume, ONE TO ZNAJU, ali kao i mnoge žrtve duboke traume NEGIRAJU tu bol. Jer ta bol je neizdrživa, ona je dokaz da strše, da se nisu uklopile, da su još uvijek žive, imaju tjelesne potrebe i cikluse koji ne odgovaraju sistemu u koji se žele uklopiti. A one se osjećaju SIGURNIMA jedino ako ih odobri taj izvanjski sustav, toliko neprijateljski prema njihovoj pravoj prirodi.

Svaka žrtva zlostavljanja jedino želi sigurnost u svom životu, tj. ŽELI ODSUSTVO BILO KAKVE SVJESNE POMISLI na to strahotno preživljeno iskustvo. Upravo zbog toga patrijarhalne ideje manipuliraju ženama- budi nam poslušna, i bit ćeš SIGURNA. Sigurna u braku, sigurna u crkvi, sigurna na poslu.

No onda se dogodi situacija u kojoj je ženi nemoguće ne pokazati svoju prirodu: Porođaj, spontani pobačaj, izazvani pobačaj. Za žene koje žele bit SIGURNE prije svega, ovo su neprijateljski događaji. Najradije bi da ih odradi netko drugi, stoga se odvajaju od mudrosti i potreba uvjetovanih vlastitim tijelom u tim trenucima, i priklanjaju se AUTORITETU koji je ILUZIJA SIGURNOSTI. Taj autoritet je po svojoj prirodi patrijarhalan, što znači da mu je cilj iskorištavati i hraniti se na slabima i nemoćnima, i tu se stvara zatvoreni krug zlostavljanja na mjestu gdje bi žena trebala doživjeti najveće poštovanje, priznanje i suosjećanje.

Kad balon pukne, kao što se dogodilo nedavnim istupom hrabre žene u Saboru, većina žena odlučuje se podržati svoju prirodu. One koje ne donose takvu odluku zamrznute su u svom strahu, i njihovo optuživanje i podrška „krivoj strani“, zapravo je očajnički pokušaj da se ne susretnu s vlastitom boli, boli svojih majki, baka i prabaka, i svih poznatih i nepoznatih im žena. One se odlučuju za sigurnost, sigurnost koja je za ženu stoljećima značila preživljavanje bez obzira na cijenu, a cijena je izdaja sebe same na najdubljoj razini postojanja.

Žene koje izdaju druge žene, odavno su izdale sebe same. I to je najveća bol, sram koji se ne može podnijeti, ne smije biti vidljiv. Zato ih nemojmo izbaciti, optužiti i osuditi. Ako to učinimo nećemo se mnogo razlikovati od ustrojstva sistema koji nama nanosi patnju i bol. Naravno da imamo pravo na svoje osjećaje povrijeđenosti i ljutnje koji se dižu pred njihovim izjavama, ali ostavimo te osjećaje za sebe, bez da ih projiciramo na njih, jer njima je dovoljno teško u vlastitoj koži, mnogo teže nego nama koje smo progovorile bez straha.

Te tvrde žene, čvrsto ukopane u  utvrdama koje pripadaju neprijatelju zapravo su zarobljenice. Ne žrtve, već zarobljenice. Tamo ostaju svojom voljom. Dajmo im onoliko vremena koliko im treba da im to zatočeništvo postane nepodnošljivo. Dok ih vlastiti strah ne stjera na rub utvrde, ili ja ili oni. Možda im se to i ne dogodi u vlastitom životu, nego tek njihova kćer ili unuka spozna da izvan utvrde postoji svjetlost, sloboda i život- i da je ona, upravo kao i svaka žena, njihova nositeljica i vlasnica.

Suosjećanje znači vidjeti mnogo dublje od onoga na površini i živjeti s tom otvorenom situacijom, bez osude i uplitanja. Nama ženama suosjećanje je prirodni dar, a naše duboko ranjene sestre ga trebaju više od ikoga. <3

A MAP OF WOMAN'S EMOTIONS FOR MEN

Žensko-muški odnosi raznovrsni su i obuhvaćaju širok raspon emotivne i energetske razmjene. Često su upravo odnosi s partnericom najbolniji i toliko osjetljivi da muškarac ima osjećaj da hoda kroz minsko polje, ne poznavajući kognitivnu i emotivnu mapu koja bi ga izbavila iz te situacije.

Ženin svijet emocija mnogo je bogatiji od muškarčevog, i te se emocije brže i silovitije kreću i izmjenjuju u njenom osobnom prostoru. Žene također ne prežu da istraže krajnosti vlastitih osjećaja i da bivaju u njima bez susprezanja, što je za muškarce zastrašujuće, upravo zato što oni doživljavaju i iskazuju svoje emocije na drugačiji način. Ovome još odmaže patrijarhalni odgoj u kojem se muškarac potiče da ne osjeća, da potisne svoje osjećaje iz svjesnog u nesvjesni prostor, a ako iskazuje emocije koje društvo ne opravdava ( tuga, bol, strah, slabost, depresija, nemoć, izgubljenost, suosjećanje, iskrena radost) postaje predmet ismijavanja i poruge.

Upravo zbog tih snažnih, uskovitlanih i prožimajućih emocija koje zahvaćaju čitavo tijelo žene, muškarci na neki način doživljavaju žene kao mistična i iracionalna bića za kojima istovremeno žude i boje ih se. Budući da su i žudnja i strah za muškarca neprihvatljive emocije u patrijarhalnoj muškoj kulturi, muškarac se pred ženom često osjeća satjeran u kut i svoje autentične osjećaje zamjenjuje „dozvoljenima“- agresijom i kontrolom. Agresija ne mora biti samo fizička, ona može biti i verbalna, no ona je prvenstveno energetsko djelovanje prema partnerici.

Iza ovakvih događaja u ljubavnom odnosu oboje partnera osjeća se povrijeđeno, neshvaćeno i nevoljeno, što se vrlo lako i uz pomoć racionaliziranja situacije koja se desila može pretvoriti u odvajanje, izlazak iz zajedničkog ljubavnog prostora izgrađenog u vezi, isključivanje partnerice iz svog života jer „ što to meni uopće treba“, „ bolje mi je samom“, „ ja ovo ne zaslužujem“. Naravno da postoje situacije u kojima se u odnosu ne radi samo o navali emocija, već i o ulasku u osobni prostor i nepoštivanju granica drugog ljudskog bića, i u tom je slučaju neophodno razriješiti i redefinirati odnos. No najčešće se radi o bolnom nerazumijevanju prirodnog procesa.

Zašto žene ulaze u kovitlac emocija koje ne mogu i ne žele kontrolirati?

Obrazac ispoljavanja emocija u žene prati njenu žensku prirodu i energiju koja tu prirodu oblikuje. Drugim riječima, očekivati od žene da rješava svoje osjećaje na drugačiji način isto je kao pokušati zaustaviti promjenu godišnjih doba, rast i cvjetanje biljke, plimu i oseku mora. Dakako da žene mogu umski presijeći svoje osjećaje, no to ih s vremenom vodi u depresiju i razne tjelesne poteškoće i bolesti.

Sloboda, nesputanost, nepredvidljivost, kaotičnost i divlja priroda doživljavanja i izražavanja emocija ženama su prirođene i neophodne za mnogo važnija događanja od svađe s partnerom- za mogućnost doživljavanja orgazma, održavanje zdravog menstrualnog ciklusa, za izdržavanje i nošenje s porođajnim bolovima i izgonom bebe, povezivanje s bebom, kao i za postpartum u kojem žena doživljava transformaciju iz djevojke u majku.

SAVJETI ZA MUŠKARCE:

Kako muški partner može pomoći svojoj partnerici kad se nađe usred njene emocionalne oluje?

1. Kad ona bjesni, viče, plače, nemojte pokušavati to racionalizirati, braniti se ili joj govoriti da se smiri. Najbolje je da uopće ne govorite, samo budite u istoj prostoriji bez straha i namjere da ju smirite. Bez obzira da li vas žena psuje ili vrijeđa, nemojte se vezati na te riječi. Ukoliko osjećate da je za vas to moguće, priđite svojoj partnerici i snažno ju zagrlite( bez agresije ili želje da ju kaznite i kontrolirate). Držite ju u zagrljaju dok snažne emocije prolaze njenim tijelom. Ona vas treba kao oslonac, i što ste vi prisutniji za nju ona će brže izaći iz svog kaosa. Ako se bojite odmah ući u zagrljaj, primaknite se i uhvatite ju s ljubavlju za ruku – ako vam se otrgne i nastavi bjesniti ne odustajte! Ostanite u njenoj blizini. Vaša partnerica vas treba, treba osjetiti vašu postojanost.

2. Ako je bijes žene eskalirao u fizičko nasilje i ona vas želi fizički napasti, nikako nemojte biti reaktivni. Zaštitite se postavivši ruke ispred sebe i gledajući ju u oči recite: Znam da ti je sada jako teško, ali znaj da sam tu za tebe. Sada ću izaći iz ove prostorije, ali želim razgovarati s tobom i vidjeti kako možemo zajednički pronaći rješenje. Kad budeš spremna, ja te čekam.

3. Kad žena dođe razgovarati s vama ne predbacujte joj, ne šalite se s time što se je dogodilo, ne pokušavajte analizirati njene emocije i čitav događaj. Pažnju prebacite na tjelesno ( ne seksualno!) iskustvo. Pomilujte ju i poljubite, zagrlite, napravite šalicu čaja. Prije nego počnete razgovarati dozvolite da jedno vrijeme budete u tišini bez riječi, samo se pobrinite da je njoj udobno i da se osjeća sigurnom. Dozvolite ženi da prva počne dijalog o tome što se dogodilo. Budite iskreni u vezi svog stajališta o problemu, ne patronizirajte joj i ne namećite svoj autoritet. Vjerujte da vas vaša partnerica voli i da isto kao i vi želi odnos pun ljubavi i zadovoljstva.

 

Ljubavni odnosi nisu samo poligon za ostvarivanje vlastitih želja i potreba, već su i mjesto osobnog i zajedničkog rasta. Svaki put kad se odnos nađe u krizi i nesrazmjeru, gledajte to kao poziv na transformaciju- bilo vašu osobnu, koja će zatim rezultirati prekidom odnosa, ili zajedničku- u kojoj ćete se i vi i partner transformirati zajedno u novu stvarnost.